English
Deutsch
Polski
Hrvatski
Crnogorski
Magyar
Govor mržnje može pogoditi svakoga. Može biti usmjeren protiv pojedinaca ili čitavih grupa. Može se ispoljavati kroz vrijeđanje, uvrede, klevetu, prijetnje ili podsticanje na mržnju i nasilje. Zbog toga je govor mržnje važna tema savremenog političkog i društvenog obrazovanja. Ali šta zapravo predstavlja govor mržnje i šta možemo učiniti protiv njega?
Komitet ministara Savjeta Evrope usvojio je još 1997. godine preporuku o govoru mržnje. Ona sadrži definiciju koja se često koristi kada se govori o ovoj temi.
Prema toj definiciji, govor mržnje obuhvata svaki oblik izražavanja kojim se širi, podstiče, promoviše ili opravdava rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje zasnovani na netoleranciji. To uključuje i netoleranciju izraženu kroz agresivni nacionalizam i etnocentrizam, kao i diskriminaciju i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama migrantskog porijekla.
Govor mržnje ne treba posmatrati isključivo kao onlajn fenomen. Međutim, osjećaj nesputanosti koji digitalno okruženje može podstaći, kao i mogućnost da sadržaj veoma brzo dopre do velikog broja ljudi, čine internet posebno pogodnim prostorom za širenje govora mržnje.
Pritom se govor mržnje ne smije smatrati isključivo internet fenomenom. Međutim, anonimnost i mogućnost da brzo dosegne maksimalno veliku publiku, čini internet popularnom platformom za plasiranje govora mržnje.
Mogu se razlikovati različiti sadržaji, grupe koje su meta govora mržnje, obrasci i metode njegovog širenja.
Sadržajni obrasci mogu uključivati namjerno širenje lažnih informacija i teorija zavjere, jačanje stereotipa, generalizovanje i izjednačavanje čitavih grupa, ali i pozivanje na nasilje ili dehumanizaciju drugih ljudi.
Jezički obrasci govora mržnje mogu se prepoznati kroz uvredljive i omalovažavajuće komentare, izrazito agresivan jezik i jasno suprotstavljanje grupa po principu „mi“ protiv „njih“.
Još direktniji oblik može imati kroz imejlove i privatne poruke.
Govor mržnje može se pojaviti i u onlajn igrama, muzici i video-sadržajima.
Često se ciljano podstiče strah, što može dodatno izazvati nesigurnost, naročito kod djece. Na taj način mogu se pojačati strah i odbojnost prema određenim osobama ili grupama.
Predrasude kojima se neka grupa prikazuje u negativnom svjetlu mogu podstaći i agresiju prema ljudima koji toj grupi pripadaju.
Podizanje svijesti mladih o ovoj temi prije svega podrazumijeva podsticanje međusobnog poštovanja i uvažavanja.
Zbog toga rad sa mladima na temi govora mržnje na internetu ne treba da se svodi samo na razvijanje medijske pismenosti. Važno je razgovarati i o diskriminatornim obrascima i strukturama koji postoje i van digitalnog svijeta.
Suprotstavljanje rasističkim, diskriminatornim i dehumanizujućim stavovima zato predstavlja zadatak društva u cjelini.
UNESCO studija izdvaja četiri važne vrste inicijativa za borbu protiv govora mržnje:
• uspostavljanje sistema ranog upozoravanja za prepoznavanje govora mržnje;
• koordinaciju nacionalnih i međunarodnih koalicija;
• snažnije reakcije društvenih mreža i pružalaca digitalnih usluga;
• unapređivanje medijske pismenosti kako bi korisnici bili bolje pripremljeni da prepoznaju, tumače i reaguju na govor mržnje.
Međutim, važno je imati na umu da i osobe koje se aktivno suprotstavljaju govoru mržnje mogu same postati meta napada. Zato mlade treba podstaći da, kada se uključuju u kontra-govor (counter speech) i suprotstavljaju govoru mržnje, istovremeno vode računa o sopstvenoj bezbjednosti.
Prema globalnim istraživanjima o digitalnim navikama mladih, gaming je postao jedno od važnijih online okruženja u kojima nove generacije provode vrijeme, komuniciraju i grade svoj digitalni identitet.
Gaming i digitalni identitet
Na internetu se često ignorišu standardi i vrijednosti koje poznajemo i poštujemo u svakodnevnom životu van interneta.
Moja odgovornost na internetu?!
