Nažalost, ovakvi slučajevi nijesu rijetkost u digitalnom svijetu. Ne tako davno govorilo se o „internet revoluciji“. Internet je slavljen kao demokratski medij koji doprinosi demokratizaciji društva. Mnogi internet aktivisti vjerovali su da društvene mreže neće samo povezivati ljude, već da bi ovaj oblik društvene interakcije mogao čak stvoriti i novo kontrolno tijelo, neku vrstu pete sile.
Standardi i vrijednosti koje poznajemo i primjenjujemo u životu van interneta danas se na internetu često zanemaruju. Prividna anonimnost društvenih mreža kao da ljudima olakšava objavljivanje uvredljivih komentara i poruka mržnje.
Kako da se nosimo sa tim kada uvijek postoje ljudi koji svjesno krše norme i vrijednosti, maltretiraju druge ili nekontrolisano šire mržnju? Da li je moguće internet pretvoriti u istinski društven i demokratski medij?
Ne postoji jedna univerzalna definicija odgovornosti. Ona može zavisiti od različitih faktora, kao što su kultura, moral, društvene norme ili važeći zakoni. Može se odnositi na postupke, propuštanje djelovanja ili okolnosti koje su nastale bez ličnog učešća.
Odgovornost se može razumjeti kao obaveza osobe, grupe ili institucije da preuzme odgovornost za određene okolnosti. Pravo na slobodu, na primjer, podrazumijeva i odgovornost da se poštuje sloboda drugih. Ili, kako je to rekao bivši predsjednik Njemačke Joachim Gauck: „Sloboda odraslih znači odgovornost.“
Postoje važni standardi i pravila koja se odnose na naše ponašanje na internetu. Neka od njih predstavljaju čak i osnovna prava, na primjer osnovna prava ličnosti, kao što je pravo na sopstveni lik.
Nije dozvoljeno objavljivati informacije ili fotografije drugih osoba bez njihove izričite saglasnosti, niti ih označavati na fotografijama bez njihovog znanja i pristanka.
Ali šta je sa situacijama koje nijesu tako jasno definisane? Da li je dio lične odgovornosti reagovati i zauzeti stav kada imamo utisak da se na društvenim mrežama događa nepravda? Ili jednostavno isključimo mobilni telefon i smatramo da je time problem riješen?
Vjerovatno gotovo nijedno pravo ne postoji bez odgovarajućih obaveza, a svaka društvena sloboda svakako zahtijeva kontinuirano zalaganje.
Pravo na slobodu izražavanja, na primjer, koje je od suštinskog značaja za demokratsko društvo, ne može se uzimati zdravo za gotovo. Prava predstavljaju društvene ideale čiji cilj nije samo da garantuju dobrobit pojedinca, već i slobodu svih.
Živjeti u skladu sa sopstvenim uvjerenjima i željama, a da pritom drugima ne ograničavamo istu mogućnost - to važi i za društvene mreže.
Internet ne smije biti prostor za optužbe, laži, „alternativne činjenice“, uvrede ili zlonamjerne pretpostavke.
Odgovorno ponašanje na društvenim mrežama, između ostalog, podrazumijeva navođenje izvora i referenci, provjeru vjerodostojnosti informacija, kritičko preispitivanje interesa izvora i zadržavanje zdrave doze skepticizma.
Međutim, odgovornost na internetu podrazumijeva i nešto drugo:
zauzeti se za druge.
Upravo se to dogodilo u slučaju mladog Adama Bahriza. Jedan gledalac prenosa uživo bio je šokiran onim što se dogodilo i podijelio je slučaj u velikoj onlajn zajednici. U roku od nekoliko sati Adam je dobio podršku hiljada igrača.
I to nije bilo sve. Na Twitchu korisnici mogu donirati novac strimerima poput Adama - i upravo se to dogodilo, u neočekivano velikom iznosu.
Dok su igrači koji su maltretirali Adama i izbacili ga iz igre bili suspendovani na nekoliko dana, zajednica je jasno pokazala podršku Adamu i pokazala kakav pozitivan potencijal društveni mediji zaista mogu imati.
U anonimnosti digitalnog svijeta važno je podržati one koji su pogođeni neprijateljstvom.
Potrebna nam je digitalna građanska hrabrost
Vršnjačko nasilje na internetu postalo je važna tema u školi i porodici jer pogađa sve veći broj djece i adolescenata.
Kako prepoznati vršnjačko nasilje na internetu?