Potrebna nam je digitalna građanska hrabrost

Na ono što osjećamo, radimo i mislimo utiče naše društveno okruženje. Želimo da pripadamo grupi i često smo spremni da prihvatimo stavove ili postupke prijatelja i poznanika iza kojih možda ni sami u potpunosti ne stojimo. To se odnosi i na lajkovanje objava i dijeljenje sadržaja.

Naklonost prema osobi koja objavljuje sadržaj ili prema grupi kojoj ta osoba pripada ponekad nam je važnija od samog sadržaja. Pročitamo samo naslov i pogledamo ko je pošiljalac, pa odlučimo da li je nešto dobro ili nije. Pitanje „Jesi li sa nama ili protiv nas?“ ponekad postaje važnije od toga da se zaista pozabavimo objavom i njenim sadržajem.

Posljednjih godina širom svijeta na internetu su se razvili novi oblici isključivanja, diskriminacije, ksenofobije, netolerancije, propagande i dezinformacija. U komentarima i na društvenim mrežama mogu se pronaći brojni primjeri ekstremizma, radikalizma i populizma. Uopšteno posmatrano, ton komunikacije u komentarima i na društvenim mrežama postao je oštriji, a prostor je sve više ispunjen lažnim informacijama i govorom mržnje.

Međutim, digitalne medije ne koriste samo ksenofobne grupe ili internet trolovi kako bi isključivali ili omalovažavali druge ljude i time ugrožavali demokratiju. Mržnja usmjerena prema pojedincima, odnosno vršnjačko nasilje, takođe se preselila u digitalni svijet i poprimila nove razmjere.

Prema njemačkoj JIM studiji, 37 odsto mladih uzrasta od 12 do 19 godina navodi da je neko iz njihovog kruga poznanika već bio žrtva sajber nasilja. Prema istoj studiji, što su mladi stariji, veći je udio onih koji su već imali iskustvo sa takvim slučajem.

Grublji način komunikacije koji je posljednjih godina postao vidljiv na društvenim mrežama kroz govor mržnje i sajber nasilje može pogoditi svakoga, ali prije svega pogađa ranjivije osobe i pripadnike marginalizovanih grupa.
Međutim, takvo pogoršanje komunikacije ne potiče od većine korisnika interneta. „Prije je riječ o tome da su se oni koji imaju drugačije mišljenje povukli“, objašnjava internet aktivista Markus Beckedahl u intervjuu za Deutschlandfunk.

Oni koji nijesu direktno pogođeni prečesto ostaju pasivni: neprijateljske poruke ostaju vidljive i bez odgovora. Ljudi okreću glavu, a mnogo rjeđe staju u odbranu onih koji su pogođeni ili ukazuju počiniocima na neprihvatljivost njihovog ponašanja.

Ako su mržnja, neprijateljstvo i laži posljednjih godina postali sve prisutniji u digitalnom životu, kako možemo na njih adekvatno odgovoriti?

Važno je da se demokratsko društvo, u kojem je ljudsko dostojanstvo zaštićeno najvišim pravnim normama i u kojem svi ljudi imaju jednaka prava bez obzira na karakteristike poput porijekla, pola ili uzrasta, odlučno suprotstavi isključivanju i netoleranciji i u digitalnom svijetu.

Brz razvoj događaja pokazuje da se demokratske vrijednosti i miran suživot ne mogu jednostavno uzimati zdravo za gotovo. Zato je još važnije da se svaki pojedinac aktivno zalaže za ove principe.

Potrebna nam je građanska hrabrost koja će i u digitalnom svijetu podrazumijevati pravednost, toleranciju i međusobno uvažavanje, kao i solidarnost sa neistomišljenicima i pripadnicima manjinskih grupa — potrebna nam je digitalna građanska hrabrost.

Da bi se društvena klima u digitalnom svijetu poboljšala, potrebni su ljudi koji preuzimaju odgovornost i spremni su da se zauzmu za druge.

Otvoreno pokazivanje empatije i pružanje podrške osobama koje su pogođene govorom mržnje ili sajber nasiljem izuzetno je važno. Osobe koje su izložene takvim napadima često imaju narušeno samopouzdanje i osjećaju se izolovano. Ćutanje onih koji takve sadržaje čitaju može biti gotovo jednako bolno kao i sama mržnja.

Zbog toga je empatija važan preduslov za građansku hrabrost. Jednako je važno preispitivati sopstvene postupke i prema drugačijim mišljenjima odnositi se sa poštovanjem.

Iako u većini slučajeva suprotstavljanje neprihvatljivom ponašanju ne donosi negativne posljedice za osobu koja pokaže hrabrost, ipak mali broj ljudi reaguje. Oni koji samo posmatraju, takozvani bystanders, često navode da ne znaju šta zaista može pomoći niti šta uopšte mogu da urade.

U prividnoj anonimnosti digitalnog svijeta važno je aktivno podržati osobe koje su izložene neprijateljstvu. U onlajn diskusiji to može biti lajk podrške, pozitivan komentar ili odluka da se suprotstavimo osobi koja napada druge, odnosno da je, kada je to potrebno, prijavimo.

Malo ljudi zna da je policija nadležna za napade i krivična djela u digitalnom svijetu jednako kao i za ona u fizičkom svijetu.

I u digitalnom i u fizičkom svijetu građanska hrabrost i angažovanje počinju malim koracima — bilo u školi, sportskom klubu, na poslu ili u grupnom četu. Način na koji se izražavamo i ponašamo uvijek utiče na naše društveno okruženje.

Na internetu se prečesto događa da se na govor mržnje uopšte ne odgovori ili da izostane bilo kakva reakcija. Međutim, cilj bi trebalo da bude podsticanje tihih posmatrača, koji često još nijesu ni formirali svoje mišljenje, da razmisle o onome što vide i da im se ponudi drugačiji način djelovanja — građanska hrabrost.