English
Deutsch
Polski
Hrvatski
Crnogorski
Magyar
Oblici u kojima se dezinformacije pojavljuju veoma su raznovrsni, između ostalog i zbog sve šire upotrebe vještačke inteligencije (AI), zbog čega ih je još teže prepoznati kao takve. Međutim, nijesu raznovrsni samo formati, već i platforme na kojima se, naročito mladi, susrijeću sa dezinformacijama. Za odrasle koji usmjeravaju adolescente važno je da detaljnije sagledaju proces nastanka dezinformacija. Jer samo ako razumijete strategije koje se koriste, moći ćete da pružite odgovarajuće smjernice.
Lažne vijesti, koje se često poistovjećuju sa dezinformacijama, naročito su prisutne na digitalnim platformama, društvenim mrežama i servisima za razmjenu poruka, jer se putem njih mogu veoma brzo proširiti do velikog broja ljudi.
Društvene mreže i servisi za razmjenu poruka zauzimaju značajno mjesto u svakodnevnoj komunikaciji, dok su pojedine platforme posebno popularne među djecom i mladima. Zbog toga je pitanje lažnih vijesti i dezinformacija postalo važan dio diskusije o medijskoj pismenosti.
Među platformama na kojima se dezinformacije mogu širiti nalaze se X, TikTok, Facebook i Instagram. Servisi za razmjenu poruka, poput Telegrama, takođe mogu imati značajnu ulogu, naročito zbog mogućnosti razmjene sadržaja u zatvorenim grupama koje je teže pratiti i nadzirati.
Širenju dezinformacija dodatno doprinose i mogućnosti koje pružaju AI aplikacije. Pored društvenih mreža i servisa za razmjenu poruka, za distribuciju lažnih vijesti mogu se koristiti i podkasti, gejming zajednice i drugi digitalni prostori, posebno oni koje često koriste mladi.
Sve ove platforme mogu biti pogodne za širenje dezinformacija jer zahvaljujući svojoj viralnoj prirodi, algoritamskom pojačavanju emocionalnih objava i mogućnosti ciljanja određenih grupa omogućavaju da sadržaj dopre do veoma široke publike.
Algoritmi društvenih mreža često daju veću vidljivost sadržajima koji izazivaju snažne reakcije, naročito senzacionalističkim ili kontroverznim objavama koje dobijaju veliki broj lajkova, dijeljenja ili komentara. Na taj način takvi sadržaji mogu postati još vidljiviji i dosegnuti još veći broj korisnika.
Poznat primjer predstavlja AI-generisana slika pape Franja na kojoj je izgledalo kao da nosi modernu puf jaknu.
Ali koje se strategije koriste za stvaranje dezinformacija i na koji način funkcionišu?
Među platformama na kojima se dezinformacije mogu širiti nalaze se X, TikTok, Facebook i Instagram. Servisi za razmjenu poruka, poput Telegrama, takođe mogu imati značajnu ulogu, naročito zbog mogućnosti razmjene sadržaja u zatvorenim grupama koje je teže pratiti i nadzirati.
Širenju dezinformacija dodatno doprinose i mogućnosti koje pružaju AI aplikacije. Pored društvenih mreža i servisa za razmjenu poruka, za distribuciju lažnih vijesti mogu se koristiti i podkasti, gejming zajednice i drugi digitalni prostori, posebno oni koje često koriste mladi.
Sve ove platforme mogu biti pogodne za širenje dezinformacija jer zahvaljujući svojoj viralnoj prirodi, algoritamskom pojačavanju emocionalnih objava i mogućnosti ciljanja određenih grupa omogućavaju da sadržaj dopre do veoma široke publike.
Algoritmi društvenih mreža često daju veću vidljivost sadržajima koji izazivaju snažne reakcije, naročito senzacionalističkim ili kontroverznim objavama koje dobijaju veliki broj lajkova, dijeljenja ili komentara. Na taj način takvi sadržaji mogu postati još vidljiviji i dosegnuti još veći broj korisnika.
Poznat primjer predstavlja AI-generisana slika pape Franja na kojoj je izgledalo kao da nosi modernu puf jaknu.
Ali koje se strategije koriste za stvaranje dezinformacija i na koji način funkcionišu?
Ovako nastaju dezinformacije!
Pored manipulacije tekstom, slikom i zvukom, dezinformacije uključuju i retoričku vještinu, kao i često veoma prepoznatljive strategije. Sa naučnog stanovišta, jedan od modela koji pomaže u njihovom razumijevanju jeste takozvani FLICC model, koji pokazuje koje se metode i trikovi koriste i kako ih možemo prepoznati.
FLICC označava:
lažne stručnjake (Fake experts)
logičke greške (Logical fallacies)
nemoguća očekivanja (Impossible expectations)
selektivni izbor podataka (Cherry-picking)
teorije zavjere (Conspiracy theories)
Kako bismo se detaljnije upoznali sa ovom temom, u nastavku su ukratko predstavljene ključne strategije, uz konkretne primjere.
Ova tehnika podrazumijeva predstavljanje osoba kao stručnjaka u određenoj oblasti, iako one nemaju potrebno obrazovanje, kvalifikacije ili priznanje relevantne stručne zajednice. Lažni stručnjaci mogu doprinijeti tome da upitne ili netačne informacije djeluju vjerodostojnije.
Primjer može biti samoproglašeni zdravstveni guru koji preporučuje planove ishrane ili metode liječenja bez odgovarajućih medicinskih kvalifikacija. Iako nema priznanje medicinske zajednice, takva osoba može koristiti digitalne platforme za širenje obmanjujućih informacija o zdravlju.
Primjer može biti samoproglašeni zdravstveni guru koji preporučuje planove ishrane ili metode liječenja bez odgovarajućih medicinskih kvalifikacija. Iako nema priznanje medicinske zajednice, takva osoba može koristiti digitalne platforme za širenje obmanjujućih informacija o zdravlju.
Logičke greške su greške u procesu zaključivanja koje dovode do toga da zaključak bude netačan ili obmanjujući. Jedan primjer logičkih grešaka su takozvani argumenti „slamnatog čovjeka“ (straw-man arguments). Riječ je o retoričkom triku kojim se nečiji argument preuzima, skraćuje, preuveličava, pogrešno predstavlja ili čak svodi na apsurd. Logičke greške se namjerno koriste kako bi se ojačali slabi argumenti ili diskreditovali protivnici.
Čest primjer logičke greške jeste tvrdnja da je jedna pojava uzrok druge samo zato što joj je vremenski prethodila. Na primjer, neko može tvrditi da mu je nošenje određene narukvice poboljšalo zdravlje samo zato što se osjećao bolje nakon što je počeo da je nosi, ne uzimajući u obzir, recimo, da je u isto vrijeme počeo i zdravije da se hrani.
Čest primjer logičke greške jeste tvrdnja da je jedna pojava uzrok druge samo zato što joj je vremenski prethodila. Na primjer, neko može tvrditi da mu je nošenje određene narukvice poboljšalo zdravlje samo zato što se osjećao bolje nakon što je počeo da je nosi, ne uzimajući u obzir, recimo, da je u isto vrijeme počeo i zdravije da se hrani.
Ova tehnika koristi nerealna ili neispunjiva očekivanja koja se postavljaju pred naučna ili racionalna objašnjenja. Dovođenjem u pitanje valjanosti postojećih teorija ili objašnjenja zato što navodno ne mogu da razjasne svaki detalj ili odgovore na svako pitanje, promovišu se alternativna, često manje vjerovatna objašnjenja.
Jedan primjer je teorija evolucije, protiv koje se često iznosi argument da ne može da objasni svaki detalj nastanka života, pa se zbog toga predlažu alternativne, nenaučne teorije.
Jedan primjer je teorija evolucije, protiv koje se često iznosi argument da ne može da objasni svaki detalj nastanka života, pa se zbog toga predlažu alternativne, nenaučne teorije.
Ova tehnika podrazumijeva selektivno biranje podataka ili činjenica koje podržavaju određeni stav, dok se informacije koje mu protivrječe zanemaruju ili umanjuju. Na taj način može se stvoriti iskrivljena ili obmanjujuća slika određene situacije ili problema.
Primjer za to je selektivno prikazivanje klimatskih podataka kako bi se negiralo postojanje klimatskih promjena. Ako se izdvoje samo podaci koji naizgled ukazuju na trend zahlađenja, dok se zanemari širi trend globalnog zagrijavanja, stvara se obmanjujući argument.
Primjer za to je selektivno prikazivanje klimatskih podataka kako bi se negiralo postojanje klimatskih promjena. Ako se izdvoje samo podaci koji naizgled ukazuju na trend zahlađenja, dok se zanemari širi trend globalnog zagrijavanja, stvara se obmanjujući argument.
Mitovi zavjere podrazumijevaju stvaranje ili promovisanje teorija prema kojima se iza različitih događaja ili pojava u svijetu kriju tajne i zlonamjerne sile. Takvi mitovi često složene društvene, političke ili naučne pojave zamjenjuju jednostavnim, ali neutemeljenim objašnjenjima.
Upečatljiv primjer je teorija zavjere o slijetanju na Mjesec, prema kojoj je slijetanje na Mjesec navodno inscenirano u filmskom studiju, uprkos velikom broju dokaza i svjedočenja koji potvrđuju suprotno. Ova teorija zanemaruje obiman tehnički i ljudski napor uložen u misije Apollo i umjesto toga podstiče neutemeljeni skepticizam prema naučnim dostignućima i istorijskim činjenicama.
Upečatljiv primjer je teorija zavjere o slijetanju na Mjesec, prema kojoj je slijetanje na Mjesec navodno inscenirano u filmskom studiju, uprkos velikom broju dokaza i svjedočenja koji potvrđuju suprotno. Ova teorija zanemaruje obiman tehnički i ljudski napor uložen u misije Apollo i umjesto toga podstiče neutemeljeni skepticizam prema naučnim dostignućima i istorijskim činjenicama.
Ko stoji iza dezinformacija?
Dezinformacije šire različiti akteri. To mogu biti predstavnici populističkih partija, samoproglašeni teoretičari zavjere, blogeri i influenseri, ali i tehnološki napredne fabrike trolova i automatizovani botovi.Dezinformacije i teorije zavjere o gotovo svim društvenim temama – od klimatskih promjena i zdravlja, preko pitanja ishrane, pa sve do političkih i društvenih događaja – mogu veoma brzo pronaći široku publiku na društvenim mrežama.
Djeca i mladi, koji još razvijaju sposobnost procjenjivanja informacija i njihovog kritičkog sagledavanja, mogu biti posebno podložni takvim sadržajima, naročito kada ih dijele influenseri, osobe kojima vjeruju ili njihove vršnjačke grupe.
Motivi za širenje dezinformacija mogu biti veoma različiti, ali im je zajednički cilj uticanje na mišljenje putem lažnih ili obmanjujućih informacija.
Pored komercijalnih ili kriminalnih interesa, dezinformacije se mogu koristiti i kao sredstvo populističke propagande radi uticanja na političke stavove. Postoje i zajednice i inicijative koje koriste takve sadržaje kako bi privukle nove članove i pridobile ih za određene ideje i ciljeve.
Zaključak
FLICC model jasno pokazuje kako se različite strategije mogu koristiti za stvaranje i širenje dezinformacija. Ako uzmemo u obzir da djeca i mladi još razvijaju sposobnost kritičkog promišljanja i procjenjivanja informacija, jasno je da mogu biti posebno osjetljivi na ovakve strategije.Budući da dezinformacije nije uvijek lako prepoznati, naročito kada su vješto predstavljene kroz privlačne ili uvjerljive narative, one mogu negativno uticati na razvoj kritičkog mišljenja, kao i dugoročno oblikovati stavove, odluke i ponašanje mladih u važnim oblastima života, poput zdravlja, politike i nauke.
Zato je važno upoznati se sa tehnikama stvaranja dezinformacija kako bismo najprije ojačali sopstvenu sposobnost kritičkog odnosa prema informacijama, a zatim ta znanja mogli primijeniti u komunikaciji i radu sa djecom i mladima.
Pročitajte više u kolekciji tekstova „Dezinformacije“
Jačanje medijske pismenosti je ključno u vremenima lažnih vijesti i populističkih pokreta kako bi se zaštitila demokratija i podržala mlade osobe.
Dezinformacije u doba vještačke inteligencije
Deutsche Telekom impresivno pokazuje razornu moć dezinformacija i poziva nas da dvaput provjerimo sadržaj koji dijelimo. U vrijeme kada se dezinformacije šire brže nego ikad prije, Deutsche Telekom se udružuje sa svojim partnerskim organizacijama kako bi podigao svijest o ovom hitnom društvenom problemu.
Dezinformacijama nema mjesta
Podijeli ovaj članak!
Postuj ovaj članak jednim klikom!
Podijeli
