Zabrana u pedagogiji nije preporučljva

Moja dnevna soba je još uvijek opremljena klasično (smijeh). Kao i mnogi drugi, i ja imam „dodatni ekran“ („second screen“), tablet ili pametni telefon, kada mi televizija dosadi. Naime, više ne postoji ona rutina da sjedite zajedno sa članovima porodice i komentarišete program na televiziji, već to sada radim i sa drugima koji nisu fizički prisutni u istoj prostoriji. Klasična situacija je zabavna serija nedjeljom nakon vijesti. Tada na društvenim mrežama rado pogledam šta i drugi kažu oseriji.

Tako je. Video na internetu predstavlja prostor u kome u svakom trenutku mogu odrediti šta će se dogoditi. Mogu pisati komentare na neki video klip, prekinuti ga i pogledati nešto drugo.

Ja imam visoku ličnu samoefikasnost, i to je najvažnije. Svi ljudi treba da imaju samoefikasnost . Zašto da do kraja gledam, na primjer dosadnu emisiju na televiziji? Na to sam prinuđen u drugim situacijama, na primjer u pozorištu. Rok trajanja na digitalnim medijima je kratak. To je njihovo načelo. Ali i na televiziji se pažnja gledaoca stalno prekida prikazivanjem reklamnih poruka.

To je naravno problem. Reklama kod mnogih aktera na YouTube mreži zaista nije označena kao takva. Djeci i mladimaje jako teško prepoznati kada se radi o ličnoj preporuci, a kada o jasnom uticaju kroz reklamiranje.

To je u redu kad se zaista radi o ličnoj preporuci. Ali kad korisnik YouTube mreže prenosi mišljenje koji nije lično njegovo, to onda predstavlja problem. To su stvari koje jasno treba da se razlikuju. Daću Vam primjer: blogerka Dagi Bi (Bee) na YouTube kanalu je u avgustu predstavila novu modnu kolekciju sa kojom je toliko uspješna da je kod predstavljanja kolekcije na internetu došlo do pada servera zbog korisnika koji su istovremeno pokušavali da naruče te nove proizvode. Tu nastaje određeni faktor moći. Iza takvih korisnika na YouTube mreži stoji mreža višestrukih kanala koja pripada velikim kompanijama sa velikim proizvodnim lancima. Ali koliko se zna o saradnicima koji djeluju iza takvih produkcijskih akcija? Ono što želim reći jeste da se ovdje radi o prodaji proizvoda. Činjenica da YouTube korisnici žele zaraditi sasvim je u redu. Ali reklama se mora označiti kao takva.

Kad mi, pedagozi, na tu temu objavimo nešto na društvenim mrežama, obično se ne dogodi mnogo toga. Ali kada se tom temom pozabavi neko od YouTube korisnika, onda je to nešto drugo. Ja kao medijski pedagog uvijek pazim na to o kojim se medijskim kompetencijma vodi rasprava. To je dobro načelo za rad sa djecom i mladima. Mi zajednički tražimo video klipove i pronalazimo pozitivne i negativne strane nekog fenomena.

To je naše načelo. Mi stariji ljudi ne možemo da kritikujemo korišćenje medija od strane mlade generacije. Možemo ga samo posmatrati iz naše pozicije, -ali ga ne možemo potpuno obuhvatiti. Međutim, mi želimo da mladi ljudi o tome razmišljaju i vide kako se najbolje ophoditi sa tim temama. Pedagogija koja postavlja uslove nikad nije preporučljiva. Mi želimo da adolescenti sami kritički ispitaju stvari oko sebe. Jer ako u nekoj radionici predajem samo o tome 45 minuta, prema mom dosadašnjem iskustvu, neće skoro biti nikakvih rezultata. Međutim, kad djeca i mladi sami razmatraju neka pitanja, onda nauče i da sami kritički razmišljaju.

Ne, i zbog toga zajedno sa njima kreiramo video klipove, kako bi vidjeli šta je sve potrebno za izradu dobrog klipa. Ispravno svijetlo, ton – oni moraju govoriti direktno u kameru. Sve to nije jednostavno. Kod formata poput „Let’s play“ je malo drugačija priča. Komentarisanje video igrica je vid umjetnosti koji se može uporediti sa komentarisanjem fudbalskih susreta. Potrebne su zanimljive teme i opšte znanje. Jer bez dobrog rezultata nema klikova.

Ta bojazan je postojala kod pokretanja portala YouNow. Mladi međutim nisu toliko masivno koristili tu platformu kao što smo očekivali. Oni su je više koristili u privatnom području. Privatna sfera u medijskoj pedagogiji je prošlih par godina bila važna tema. Čini mi se da zahvaljujući tome vidimo prve rezultate. Međutim, jasno je da još uvijek postoje ljudi koji služe kao negativan uzor. Takvih će uvijek biti.

Više o našem sagovorniku: Markus Gerstman je medijski pedagog i savjetnik za obrazovanje u udruženju kancelarije za mlade (ServiceBureau Jugendinformation) u Bremenu, posebno u području pedagogije medija i informacija za mlade. Koncipira i organizuje radionice, informativne susrete kao i stručne kongrese za mlade, roditelje i pedagoške radnike.

Intervju je vodio Martin Daßinnies.