Intervju: „Aplikacije nude brojne mogućnosti“

Lesezeit: Lesezeit
Thomas Feibel zna što djeca očekuju od aplikacija. On je jedan od vodećih novinara u područjima koja se bave djecom i digitalnim temama.
Kao stručnjak za medije on vodi Kancelariju za dječije medije u Berlinu i zajedno sa izdavačem Family Media od 2002. dodjeljuje njemačku nagradu TOMMI za najbolji dječiji softver. Teachtoday je razgovarao sa njim o značenju aplikacija i šansama koje nude u medijskom obrazovanju djece i mladih.
Bild
Teachtoday je intervjuisao Tomasa Fajbela
Gospodine Fajbel, u kojim situacijama koristite aplikacije?

Najčešće koristim WhatsApp, Instagram i Snapchat kako bih bio u kontaktu sa svojom djecom. Iz poslovnih razloga često koristim opciju za bilješke (elektronski „notes“). Često slušam muziku i znam da pogledam vremensku prognozu kako bih saznao kada mogu da koristim aplikaciju za trčanje „Runtastic“. Međutim, od decembra prošle godine sprovodim i mali eksperiment – sada na mobilnom telefonu nemam više pristup poslovnom e-mailu.

I još ste živi?

Da, jesam (smijeh). To mi se sada jako dopada. Djeluje usporavajuće, ali malo komplikuje stvari. Kada želim da provjerim e-mail izvan kancelarije, moram upaliti laptop ili tablet.

Vi ste inicijator njemačke nagrade „TOMMI“ koja se dodjeljuje za najbolji dječji softver, a izbor sprovode isključivo djeca, koja osim toga ocjenjuju i aplikacije. Što djecu čini dobrim testnim korisnicima aplikacija?

Prije nego što odgovorim na Vaše pitanje, želio bih dodati sljedeće: kod dodjele nagrade za dječji softver sarađujemo sa knjižarama u koje djeca dolaze kako bi testirala softver. Ne mogu sve porodice priuštiti odgovarajuće skupe uređaje. Digitalni mediji, dakle aplikacije, igrice, konzole ili elektronske igračke nisu uvijek povoljni. Zahvaljujući saradnji sa knjižarama u ovom izboru mogu da učestvuju svi. Meni je uvijek važno širenje ideje o demokratiji: Svako može doći i učestvovati. Prije svega ovim želimo da saznamo kako se djeci čine stvari koje su razvijene za njih. Jer ne dešava se uvijek da ono što se odraslima sviđa prihvate i djeca.

Vi dakle time kod djece želite stvoriti i svijest o rukovanju digitalnim medijima?

Upravo tako. Djeca bi trebalo da razmišljaju o tim stvarima. Daću Vam primjer: Velika je razlika čitate li knjigu za školu ili knjigu čitate kod kuće radi zabave. Ista je stvar sa igrama i igricama. Kad igricu igrate iz sopstvenog zadovoljstva, onda igrate drugačije nego kad morate da je ocijenite. Kod nas djeca upoređuju, ocjenjuju i raspravljaju sa drugom djecom. Sakupljaju utiske i uče kako da ih formulišu i zapišu. U tom se postupku kombinuju brojne vještine. I naravno, demokratija ovdje igra ulogu. Jer na kraju ne pobjeđuje igra koju je odabrao jedan od žirija s obzirom da u odabiru učestvuje 20 knjižara.

Za roditelje je korišćenje aplikacija kod djece ponekad prilična „misterija“. Na primjer, na pitanje o starosnoj klasifikaciji aplikacija, nije lako odgovoriti.

Često me ljudi pitaju od koliko godina se djeci mogu preporučiti „messenger“ servisi za dopisivanje i društvene mreže. Za roditelje je ovdje orijentacija zaista važna. Ali da li je to ispravno pitanje? Po mom mišljenju, pitanje bi trebalo da glasi: Šta je realno? Instagram, Snapchat i Facebook – to su digitalne igračke današnjice. Uvijek imate roditelje koji kažu: „Da, ali WhatsApp samo sakuplja podatke. Bolje je koristiti aplikaciju Threema.“ I sada zamislite dječije igralište samo sa drvenim igračkama, potpuno sigurno, na kojem djeca ponekad mogu pasti, a da se ne povrijede. Tamo neće biti niko ko bi se sa Vama igrao! Svi prijatelji su na onom drugom igralištu.

Na onom gdje možda ima stakla i svakakvih krhotina…

Tako je. Ono što želim reći: Mnogo je realnije djecu pripremiti na moguće opasnosti i probleme kako bi u datom slučaju znala kako bi trebala da reaguju i to učinila bez straha. To je medijska kompetencija.

I kod korišćenja digitalnih medija ponekad se može čuti preporuka da se djeci do 14. godine života na korišćenje daju mobilni telefoni starije generacije sa tipkama…

To je potpuno nerealno.

Šta preporučujete roditeljima, od koje godine mogu početi davati svojoj djeci aplikacije na korišćenje?

Uvijek je teško navesti jednu starosnu granicu za sve. Nisu svi šestogodišnjaci isti, kao ni osmogodišnjaci ili oni koji su napunili već desetu godinu. Neki od njih su još zaneseni, neki imaju afinitet prema tehnologiji. Djeca u kontakt sa aplikacijama prvi put dolaze preko svojih roditelja. Drugi put je kada dobiju svoj mobilni telefon. Čim dijete dobije mobilni telefon, mora se pripremiti za kontakt sa internetom. Tada će imati slobodan pristup mreži. Osim toga, dijete treba pripremiti na šanse i opasnosti koje su sa tim povezane. Dakle, ovdje se radi o preuzimanju vlastite odgovornosti. Za roditelje kontrola nije laka kad dijete posjeduje pametni telefon.

Dopustite da budemo malo konkretniji: Na šta treba paziti kod kupovine preko aplikacije?

Kupovina preko aplikacije je važna tema. Ona sama po sebi nije loša kad se time kupuje novi nivo u igrici. Ali kad igru bez toga nije moguće nastaviti, ta mi se vrsta prisiljavanja ne dopada. Kod igrica u kategoriji „free to play“ ja bih uvijek bio oprezan da li je igrica zaista besplatna. Kada djeca novac troše preko poklon kartica, onda bi, kao kod džeparca, trebalo da postave granicu kako bi bolje kontrolisali svoje izdatke. Mislim da je važno da igrice djecu ne stavljaju pod pritisak, da im ni vremenski ni sadržajno ne zadaju uslove i da ne postoje melodije zvona i poruka koje se preko igrice same aktiviraju.

Mnoge aplikacije ne sadrže samo faktor zabave…

To je tačno. Često sam se pitao zašto se upravo u tom području prvo misli na probleme. Aplikacije i digitalni mediji uopšteno gledajući nude brojne šanse. Aplikacije, pametni telefoni i tableti izvrsni su mediji kojima se mogu kreirati stvari, pomoću kojih svako može pisati, fotografisati i obrađivati fotografije. Rezultat se može odmah objaviti na internetu. Izrada vlastite e-knjige tim sredstvima ne predstavlja nikakav problem. „Book Creator“ i „Comic Life“ ovdje su vrlo dobre aplikacije. Kad djeca rade sa takvim stvarima, onda naravno u radu sa kreativnim alatima mogu razmišljati i o tome šta uopšte mogu učiniti sa fotografijom. Šta je dopušteno? Šta je lično pravo? Dok djeca izrađuju svoju vlastitu e-knjigu ili rade na fotoromanu, lakše je razgovarati o problematičnim pitanjima. Kreativne aplikacije su dobre alternative kako djeca svoje vrijeme ne bi provodila samo uz igrice. Često koriste aplikacije za igrice jer druge stvari još nisu otkrili.

Intervju su vodili Insa Gronewold i Katja Liebigt.

Pročitajte više u „Savjeti o aplikacijama“
/mediabase/img/4445.jpg Na pametnim telefonima i tabletima aplikacije ne nude isključivo praktične usluge, već su u međuvremenu prilično izmijenile način zabave kod djece i odraslih. Uvodne informacije
/mediabase/img/4731.jpg Za psihologa Žana Pjažea igra je „rad djece“. Djeca pri tome jačaju važne kompetencije poput kreativnosti i sposobnosti saradnje. Grafika: Ovako funkcionišu aplikacije za igrice

Pitanja i odgovori

Bezbjedan lov čudovišta u igrici Pokémon Go

Net-prijatelji

Vijesti

News
14.03.2019
Telekom ponovo uz „Male programere“: osnovci uče da sastavljaju robote
90 učenika iz Podgorice i Mojkovca na kursu programiranja i robotike...
26.02.2019
Telekom omogućio osnovcima da projektuju na 3D štampaču
Učenici škole „Oktoih“ na radionici 3D dizajniranja i modelovanja
6.02.2018
Telekom organizovao panel diskusiju o bezbjednom korišćenju digitalnih medija
Povodom dana bezbjednog interneta Crnogorski Telekom je organizovao panel diskusiju na...

Podijeli ovaj članak!

Postuj ovaj članak jednim klikom!
share