Novosti

„Jezik skraćenih oblika je nešto pozitivno“

Gospodine profesore Mannhaupt, dopustite mi da razgovor počnemo jednostavnim pitanjem: Što je bio Vaš prvi doživljaj s digitalnim medijima koji Vam je ostao u sjećanju?

- To je bio programirajući digitron marke Texas Instruments, TI-59. To je bio moj ulaz u nove medije. Na tom sam digitronu prvi put programirao. I tu je vjerojatno stvorena osnova za primjenu digitalnih postupaka u lingvističkim istraživanjima.

Kad danas promatrate svoje studente, kako danas koristite digitalne medije u nastavi?

- Tu treba razlikovati dvije perspektive: S jedne strane treba nam medijska podrška za izvođenje nastave na sveučilištima. Platforme za učenje ovdje su u međuvremenu postale standard, isto kao i dokumenti koji se mogu elektroničkim putem razmijeniti i komentirati. Kod korištenja medija u školi, dakle u stručnoj didaktici, digitalni se mediji pojavljuju samo sporadično.

Na sveučilištima su oni vidljivi često u obliku tableta i olovke. A kako to izgleda kod Vas u obitelji? Kako primjerice Vaši unuci koriste digitalne medije?

- Moje unuke, obje djevojčice, imaju tek 18 mjeseci. Kod njih digitalni mediji još ne igraju nikakvu ulogu. S druge strane, četiri su unuka još u predškolskom uzrastu ili nešto starija, imaju devet odn. deset godina. Oni se upravo nalaze u tom medijskom svijetu. Uz pomoć likova, miševa Lingo i Lette, oni otkrivaju jezični svijet, kao i uz pomoć svih mogućih igraćih konzola. Za mene to često znači da moram učiti nove stvari, npr. da za igraće konzole postoje sučelja koja se mogu spojiti s raznim figurama za promjenu karaktera u dotičnim igricama. Ono što me zaista iznenadilo je činjenica da se još uvijek koriste stare Nintendo konzole koje sam svojedobno kupio njihovim očevima.

Dolaze li unuci do djede i bake zbog igre s digitalnim medijima?

- Ne, djeda i baka tu su malo konzervativni. Pritom bez većih problema koristimo dobru mješavinu. Naime, vlada veliko oduševljenje kad nas djeca pobijede u igrici Uno. To nam pričinjava zadovoljstvo, kao i kad se zajedno s Marijom virtualno vozimo po svijetu. Dakle, kad su unuci kod nas, digitalne medije koristimo uravnoteženo i svjesno.

Dakle, djeca igraju igrice. Znači li to da dokle god djeca ne znaju čitati i pisati, da im je Internet odraslih nezanimljiv jer ga ne shvaćaju?

- Mislim da to duže vrijeme ne igra tako veliku ulogu. Novi su mediji za one u starosnoj dobi od pet do deset godina prije svega zanimljivi objekti za igranje. Tek s krajem dječjeg uzrasta, dakle u prvim godinama mladosti, oni Internet intenzivnije počinju koristiti i u jezičnom smislu.

Usprkos tome, i djeca u četvrtom razredu koriste aplikacije kao što je WhatsApp. Roditelji se tako konfrontiraju s vrstom jezika, često samo jezičnim elementima, koji djelomično uopće ne razumiju. Zašto je to tako?

- Kod male djece to se može objasniti nedostatkom „kompetencije za korištenjem alata“. WhatsApp ne koristi samo pisani oblik jezika, već jezik kao sustav općenito. U to se ubrajaju emotikoni i govorne poruke. Kad se bolje pogleda područje komunikacije koje nadilazi pisani jezik, onda je to za djecu novi alat. Djeca se najprije moraju na to priviknuti. Grafički prikazi smiješka, koji oni koriste, k tome je puno bliži svijetu igara. Oni nude novu simboliku koja je djeci puno bliža. Stoga ih češće i koriste.

Mnogi roditelji strahuju da će upravo mlađa djeca zbog ranog korištenja medija biti ometena u svoj jezičnom razvoju. Je li aplikacija WhatsApp možda prilog izravno tome?

- To ovisi o dozi korištenja i tome tko i kako medije koristi. Kod zdravog jezičnog razvoja govornik vlada različitim jezičnim registrima. Registar u tom smislu znači da sam u stanju svoj jezik prilagoditi jeziku osoba s kojima komuniciram kao i različitim situacijama u kojima do te komunikacije dolazi. Jednostavan primjer je škola. Učenik svaki dan u školi uči da se odgovara punim rečenicama. On uči i da u tom kontekstu nije dozvoljen jezik skraćenih oblika. S druge strane, u WhatsAppu on uči kako da se sporazumije uz minimalan utrošak. Dakle, djeca i mladi pokušavaju u jedan oblik zgusnuti što je više moguće značenja. Iz lingvističke perspektive oni na taj način ovladavaju novim registrom. Ako se to događa uravnoteženo, dakle ako taj jezik skraćenih oblika nije jedini registar kojim djeca ovladavaju, onda se može reći da je taj oblik izražavanja više obogaćivanje nego osiromašenje njihovog jezičnog izražavanja.

Djeca dakle otkrivaju nešto novo u jeziku i tako dalje razvijaju jezik?

- Da, tako je. Taj jezik skraćenih oblika koji u korištenju aplikacije WhatsApp koriste skoro svi - uključujući i odrasle - on je u društvenom razvoju zaista novina. Dakle, nešto pozitivno!

Razvoj govora u djeteta nastupa dakle istodobno s medijskom socijalizacijom. Inicijativa Teachtoday upravo je izdala novi dječji magazin „Scroller“. Radi se o proizvodu koji je klasično tiskan na papiru i trebao bi predstavljati poveznicu prema digitalnim medijima. Smatrate li da je to dobro rješenje? Ili mora li danas sve postojati u digitalnom obliku?

- Ne. Smatram da se radi o smislenom rješenju. Time se odražava svijet i tradicija u kojima većina djece odrasta. Mnoga se djeca s pisanim jezikom susreću u tiskovinama, poput slikovnica, knjiga i magazina. Upravo u osnovnoj školi ophođenje tekstualnim informacijskim formatima nije još fiksno etablirano u digitalnom području. Stoga je za djecu i roditelje smisleno da se fokusiraju na tzv. „stari“ oblik, svijet papira, i onda da se prebace u novi svijet.

Na kraju bismo Vas rado priupitali koje savjete o digitalnim medijima možete dati roditeljima.

-Dvije stvari: Najprije preporučujem da uvijek sudjeluju u tim aktivnostima. Ne apsolutno u svim situacijama, ali ja bih redovito pogledao o čemu se radi, što moja djeca rade s digitalnim medijima - i ja bih onda i sam to onda isprobao.
Osim toga: Upravo u uzrastu od četvrtog, petog i šestog razreda roditelji bi trebali jasno pokazati kako se digitalni mediji i prije svega Internet mogu koristiti za učenje novih stvari. Wikipedia ovdje primjerice predstavlja veliko dostignuće, svatko relativno jednostavno može koristiti njezin veliki fundus znanja. S tim se može lako započeti na temu hobija ili sadržaja koja posebno zanimaju djecu. Internet predstavlja bogat izvor informacija. Ali to znači da roditelji ne moraju sve znati. Oni bi svojoj djeci trebali pokazati gdje mogu pronaći određene stvari - i kako mogu procijeniti pronađene informacije. U tom bih tako postupio i Internet koristio kao izvor za generiranje znanja.

Intervju je vodio Thomas Schmidt povodom manifestacije SID 2016.

Dr. Gerd Mannhaupt je sveučilišni profesor za njemački jezik na Pedagoškom Fakultetu Sveučilišta u Erfurtu. Područje njegovog znanstvenog istraživanja je usvajanje pisanog jezika, nadgledanje stadija usvajanja naučenoga te analiza i didaktika ranog čitanja i pisanja.