Direkt zum Seiteninhalt

Internet - moja maska.

Vrijeme čitanja: minuti
Komunikacione vještine i svijest o posljedicama | 10-12 godina | 120 minuta
Koliko sam autentičan na internetu?
Imajući u vidu citat Oskara Vajlda „Maska govori više od lica“, djeca diskutuju o ponašanju u komunikaciji na internetu i u stvarnom svijetu.
Na osnovu primjera iz chata, djeca razmišljaju na temu kako internet utiče na individualno ponašanje u komunikaciji. U scenskoj igri sa maskama oni se bave svojim ličnim stavovima i svoja saznanja prenose na digitalnu komunikaciju. Na osnovu toga razvija se tzv. internet bonton, odnosno važna pravila ponašanja na Internetu.
Cilj projekta je da djeca razviju sposobnost razmišljanja o svom ponašanju u komunikaciji na internetu. Kroz zajednički igrokaz djeca treba da postanu svjesna da internet kao zamišljena maska može brzo da učini da ljudi zanemare opšta pravila ponašanja kad se nalaze na internetu. Analiza primjera iz chata i razvoj internet bontona podstaći će preispitivanje sopstvenog i tuđeg ponašanja u komunikaciji. To će kod djece da ojača sposobnost kritičkog razmišljanja.
Tok projekta: Digitalna maska - koliko sam autentičan na internetu?

Na početku projekta razgovara se o maskenbalima, karnevalima ili noći vještica. Djeca razgovaraju o tome u šta vole da se maskiraju. Navedeni kostimi se zapisuju sa opisima uobičajenih načina ponašanja za maske na takvim proslavama. Djeca zatim razmišljaju o tome koliko svoje ponašanje prilagode čim obuku navedeni kostim na takvim proslavama. Na kraju ove faze učesnici razumiju da nošenje maske ili sama maska utiču na ponašanje pojedinca.

Stečeno saznanje djeca primjenjuju na ponašanje pri komuniciranju putem digitalnih medija. Analiziraju primjere prepiske na chatu i razmišljaju o oblicima komunikacije na tom kanalu. Kako bi se pojednostavio prikaz sopstvenog ponašanja, priprema se igrokaz uz pomoć predefinisanog scenarija sa konfliktima i maski. Djeca shvataju da se različito ponašaju kad nose i kada ne nose maske, i to znanje prenose na situacije kada komuniciraju na internetu. Na kraju razvijaju internet bonton, važna pravila ponašanja za komunikaciju na internetu.

Djeca sjede u bioskopskoj postavci kako bi imala dobar pogled na tabli za prezentaciju na zidu. Na sjedištima su različite maske (maske vještice, gusara, itd.). One služe kao „tihi impulsi“. Djeca ih vezuju za karneval ili noć vještica. Zatim opisuju sopstvene kostime koje za te prilike vole da nose. Navedeni kostimi se zapisuju na tabli za prezentaciju.



Bilježenje rezultata: kartice sa riječima
Interakcija: diskusija svih učesnika
U drugoj fazi djeca dobijaju tri do pet kartica sa riječima na kojima je opisano tipično ponašanje navedenog kostima (jedno ponašanje po kartici). Zatim razmišljaju o tome u kojoj mjeri su prihvatili ili usvojili takvo ponašanje dok nose kostim. Djeca izvlače prvi zaključak: nošenje kostima - ili u ovom slučaju maske - nije samo spoljašnje prerušavanje, već utiče i na ponašanje.
Bilježenje rezultata: kartice sa riječima
Interakcija: individualni rad, diskusija svih učesnika
Djeca razmišljaju o tome kako se djeca i adolescenti ponašaju na internetu, npr. u chatu, kroz primjee razgovora sa chata (vidi povezane stranice). Analiziraju ih i razmišljaju o ponašanju u komunikaciji. Fokus je na pitanju da li bi se učesnici prepiske ponašali na taj način i u stvarnom svijetu.
Bilježenje rezultata: rasprava
Interakcija: rad u grupi, diskusija svih učesnika
Tekst:
U kontekstu igrokaza (napomena: podjela uloga treba da bude nasumična, uloge se izvlače po principu lutrije), djeca sada istražuju osobine sopstvene komunikacije sa i bez maske. Svako dijete dobije odgovarajuću masku (vidi povezane stranice), kao i kartice sa zadacima. Mogući zadaci su sljedeći:
- pohvali svog sagovornika
- odaj sagovorniku neku tajnu
- pokušaj da svom sagovorniku „prodaš“ neku izmišljotinu kao da je istina
- reci svom sagovorniku: [ovdje navedite neku negativnu izjavu]
- itd.
Djeca uče da je prag inhibicije niži kada nose masku i kad se iza nje kriju. Ona djecu stavlja u položaj anonimnosti i daje im veću sigurnost u komunikaciji. Kada se ovo prenese na situacije na internetu, prostorna razdvojenost (nema direktnog kontakta sa sagovornikom) dovodi do toga da smo na internetu „hrabriji“, ali takođe i govorimo nepromišljeno.

Nakon scenske realizacije svi ponovno sjede zajedno. U sklopu ankete svoje nalaze vizualizuju grafički na tabli:
- djeca su samosvjesnija sa maskom
- djeca su iskrenija sa maskom.
- djeca se sa maskom izražavaju nepromišljenije
- djeca imaju niži prag inhibicije
- itd.
Ako razmisle o komunikaciji preko digitalnih medija, djeca shvataju da navodna anonimnost i skrivanje iza ekrana takođe funkcioniše kao jedna vrsta maske na internetu. Grupa zajedno diskutuje o ovom pitanju i o tome koliko je važno imati fer i otvorenu komunikaciju bez maske, „oči u oči“.
Bilježenje rezultata: Rasprava, grafikon
Interakcija: rad sa partnerom, diskusija svih učesnika

Djeca osim toga mogu izvući smislene obrasce ponašanja u komunikaciji na digitalnim medijima i zabilježiti ih u obliku internet bontona (u vidu postera).

Projekat bi trebalo da razvije svijest o opštim obrascima ponašanja na internetu. Osim komunikacije mogu da se obrade teme kao što su zaštita podataka, privatnost, obmana, kleveta, itd. Kao osnova za ovo mogu da posluže komentari djece iz faze 4.

Druge korisne povezane stranice:

Podijeli ovaj članak!

Postuj ovaj članak jednim klikom!
Podijeli