Učenje kroz igru

Vrijeme čitanja: minute

Učenje kroz igru na računalu, tabletu ili pametnom telefonu, usput i bez velikog napora - za mnogo djece i adolescenata ovo je primamljiva ideja. Brojne studije bave se pitanjem koliko je to realno ili pak u kolikoj mjeri ta ideja ostaje samo pusti san.

Istraživanja na temu "igre i učenje" igraju važnu ulogu u pedagogiji i psihologiji jer je igra središnji iskustveni prostor za djecu i adolescente. Kroz igru oni razvijaju emocionalne i kognitivne sposobnosti, treniraju motoričke sposobnosti i osjetilnu percepciju, razvijaju samopouzdanje i socijalno ponašanje. Istovremeno, djeca i adolescenti kreativno igraju i uče se nositi s neuspjesima. Zbog takvih i sličnih pozitivnih iskustava za digitalne se igre vjeruje da daju dodatni potencijal kod učenja. To je dovelo do razvoja novog žanra, takozvanog učenja utemeljenog na digitalnim igrama. Ovdje se radi o digitalnim edukacijskim igrama u kojima se objekt za učenje razrađuje na razigran način.

Stvarni doprinosi učenju?

Potencijal digitalnih edukacijskih igara tema je brojnih rasprava. Naglasak je na pitanju mogu li digitalne igre zapravo postići slične učinke kod učenja kao i analogne igre. Igre općenito mogu osvježiti i stimulirati, ali i imati smirujući i opuštajući učinak na igrača. Upravo na tome digitalne edukacijske igre trebaju razviti svoj potencijal. Različiti oblici digitalnih igara mogu se koristiti u interakciji s različitim tipovima učenika: onim kognitivnim i haptskim kao i onim vizualnim ili auditivnim tipovima učenika. U igranju raznih uloga, primjerice, djeca i adolescenti mogu pokušati i stjecati iskustvo koje nije moguće u svakodnevnom svijetu, primjerice kad su učenici ograničeni tjelesnim invaliditetom ili nekim oblikom bolesti.

Između ostalog, znanstvene studije, npr. Ritterfeld & Weber, pokazuju da djeca i adolescenti koji redovito igraju računalne igre, imaju vještine koje su također nužne i za učenje u školi: dobra koncentracija, visoka tolerancija frustracije, motivacija za poboljšanje vlastitih vještina ili prevladavanje neuspjeha. Kao i kod edukacijskih igara općenito, i digitalne igre mogu poticati procese učenja (Wouters & van Oostendorp) kada se kombiniraju s nastavnim aktivnostima. To uključuje oblike učenja kao što je shvaćanje osnovnog sadržaja ili promišljanje nakon faze igre.

Digitalne igre i učenje imaju mnogo toga zajedničkog

I upravo je tu veliki potencijal digitalnog učenja temeljenog na igri:

Postoje obvezujuće navedeni ciljevi koje igrač mora dostići.

Igrači i učenici motivirani su za postizanje tih ciljeva. Za postizanje tih ciljeva oni moraju biti aktivni.

Zadatak odn. izazov od njih traži punu pozornost.

Uspješna igra odn. učenje zahtijeva određenu količinu napora i vještinu rješavanja problema.

Kako bi održali motivaciju, od igrača i učenika ne smije se tražiti ni previše ni premalo.

Uspješna iskustva daju i igraču i učeniku osjećaj samodjelotvorne učinkovitosti.

Složenost zadatka odn. izazova povećava se tijekom igre odn. učenja.

Igrači i učenici dobivaju povratne informacije preko rezultata koji postižu. Napredak je stoga odmah vidljiv.

Kratko objašnjenje

Razlikujemo različite kategorije digitalnih edukacijskih igara. Ozbiljne igre, digitalno učenje temeljeno na igrama, edutainment, e-učenje ili multimedijalno učenje pojmovi su koji se, poput aktivacijskog kruga, opetovano pojavljuju u ovom kontekstu.

Ovdje je fokus na uključivanju motivacijske zabave u proces učenja. Većina ponuda razvija se za potrebe školskog obrazovanja. Ciljna su skupina djeca i adolescenti. Starije ponude iz ovog područja bile su prvenstveno zasnovane na klasičnim metodama učenja; zabavni elementi poslužili su ili kao nagrada za manje inovativne zadatke (nagradna paradigma) ili su takvi elementi pripremali teren za naknadne zadatke (motivacijska paradigma).

Digitalne igre za učenje utemeljene na digitalnoj igri (engleska skraćenica "DGBL") i takozvane ozbiljne igre temelje se na pretpostavci da proces učenja učenica treba i zabaviti (Ritterfeld & Weber). Ovdje je u prvom planu radost vlastitih postignuća u igri. DGBL je uži pojam od tzv. ozbiljnih igara jer je fokus na digitalnim medijima, dok ozbiljne igre uključuju i primjere s analognim medijima. Ponude iz ovog područja obuhvaćaju maksimalni broj obrazovnih područja i ciljnih skupina.

Kada dijete ili adolescent neku aktivnost percipira kao igru, a ta aktivnost ima određeni edukativni cilj, takva se igra naziva obrazovna igra.

Pozitivne emocije koje nastaju u iskustvima uspjeha tijekom igranja, pružaju povezanost s procesima učenja za pozitivan utjecaj na stav učenja i spremnost na učenje (motivacija). Ponavljajuća napetost i rješavanje zadataka djecu i adolescente motiviraju da nastave igrati.

Tehnologija i kreativnost

Učenje može biti zabavno kad je zanimljivo. U digitalnim obrazovnim igrama, dakle, jako je važno da ustroj igre djeluje motivirajuće. Dosad su istražena samo određena pitanja u kojoj se mjeri rezultati učenja doista pojavljuju pri rješavanju digitalnih obrazovnih igara. Pojedinačni rezultati istraživanja (Ritterfeld & Weber) sugeriraju da digitalne igre imaju utjecaj na školski uspjeh i motivaciju postignuća: istraživanje „Računala u ljudskom ponašanju“ o povezanosti korištenja tehnologije i kreativnosti pokazuje da 12-godišnjaci koji koriste video igre, postižu bolje rezultate u rješavanju kreativnih zadataka. Razlog tome je da igrači redovito traže kreativna rješenja kako biste dosegnuli višu razinu u igri.

Čitajte dalje u dosjeu „Digitalne igre“

Računalne igre sastavni su dio našeg svakodnevnog života. One su postale važan vodeći medij. Digitalna kultura igara

Penjite se kao slobodni penjač na vrtoglave visine u planinama: izađite iz stvarnosti, uđite u virtualni svijet! Život u iluziji

U razgovoru s Danielom Jägerom

Podijeli članak

Proslijedi članak jednim klikom!

Podijeli

Učenje kroz igru

Edutainment

Digitalno učenje kao ozbiljne igre

Obrazovne igre

Aktivacijski krug

Podijeli članak