English
Deutsch
Românâ
Polski
Hrvatski
Crnogorski
Magyar
Vršnjačko nasilje na internetu je izraz koji opisuje agresivno ponašanje kod pojedinca ili grupe, a koje je usmjereno ka drugoj osobi, sa namjerom da je povrijedi. To može biti namjerno uznemiravanje, ponižavanje, vrijeđanje, prijetnja i sramoćenje uz pomoć digitalnih medija. Vršnjačko nasilje na internetu ne događa se jednom, već se ponavlja tokom dužeg vremenskog perioda.
Kako navodi JIM studija iz 2016., čak 8 procenata mladih u uzrastu između 12. i 19. godine navode da su već bili meta takvih napada. Djevojčice su žrtve takvih napada (devet procenata) češće nego dječaci (sedam procenata). Međutim, vršnjačko nasilje na internetu ne zavisi samo od pola, već i od uzrasta i tipa škole. Prema JIM studiji iz 2016. godine, učestalost nasilja raste sa povećanjem starosnog uzrasta: predmet nasilja bilo je 4 procenta djece u grupi između 12. i 13. godina, odnosno 13 procenata u grupi između 18. i 19. godina. Prema drugim studijama (anketa Leest / Schneider iz 2017. godine), vršnjačko nasilje na internetu najčešće je u 8. i 9. razredu, pa se njegova učestalost opet smanjuje od 9. razreda. Naročito često se taj fenomen događa među učenicima stručnih škola.
Za razliku od analognog oblika vršnjačkog nasilja u školskom dvorištu, nasilje na internetu ima ozbiljne posljedice jer je svuda prisutno pa u kratkom vremenskom periodu može da dosegne široku javnost i veliki obim. Osim toga, takvo nasilje može da bude inicirano od strane anonimnog izvora i ne mora imati vremenska ili prostorna ograničenja. Većina djece i adolescenata ne povlači crtu između života van interneta i onog na internetu, tako da nasilje na internetu često istovremeno prati neki oblik vršnjačkog nasilja.
Vršnjačko nasilje na internetu vrlo je složen fenomen što pokazuju njegove različite manifestacije i pritom korišćeni mediji i profili počinilaca nasilja.
Vršnjačko nasilje na internetu najčešće se odvija preko instant servisa za slanje poruka, kao što je npr. aplikacija WhatsApp ili Viber (u 78 procenata slučajeva). Drugo najčešće mjesto nasilja su društvene mreže kao što je Facebook (u 53 procenata slučajeva). Pritom se može primijetiti smanjeno korišćenje društvenih mreža od 2013. godine, kao i povećana popularnost instant servisa za slanje poruka (anketa Leest / Schneider iz 2017. godine).
– vršnjačko nasilje na internetu kao rezultat ponašanja žrtve (45%)
– lični sukobi kao uzrok vršnjačkog nasilja na internetu (43%)
– loše raspoloženje (12%) ili dosađivanje (11%) kao opravdanje
– koristoljublje / grupna dinamika kao razlog
Pri tome je 20,4 procenata nasilnika takođe bilo žrtva vršnjačkog nasilja na internetu. Prelaženje između uloga nasilnika i žrtve se nerijetko dešava.
www.cirt.me/cirt
Crnogorski tim za suzbijanje računarskih incidenata
www.ombudsman.co.me/siguraninternet/
Ombudsman
Posljedice vršnjačkog nasilja na internetu za žrtve su ozbiljne: od anksioznosti i nesigurnosti, psihosomatskih tegoba, nesanice, izbjegavanje školske nastave i povlačenje iz društva, do depresivnog raspoloženja, pa čak i razmišljanja o samoubistvu. U nekim slučajevima može doći i do samopovrijeđivanja i konzumiranja alkohola ili droga anketa Leest / Schneider iz 2017. godine).
Ako tinejdžeri odluče da potraže pomoć i podršku od trećih lica, obično se obraćaju svojim roditeljima ili bliskim prijateljima (JIM studija iz 2016. godine). Tek nakon njih povjeravaju se nastavnicima.
Vršnjačko nasilje na internetu nije trivijalna stvar. Međutim, vršnjačko nasilje na internetu nije ni krivično djelo. Ipak, različiti postupci nasilnika mogu da se krivično gone.
U zavisnosti od njihovih postupaka, nasilnici mogu da očekuju odgovarajuće pravne posljedice. To mogu biti novčane kazne ili kazne do pet godina zatvora.
Na internetu se često ignorišu standardi i vrijednosti koje poznajemo i poštujemo u svakodnevnom životu van interneta.
Moja odgovornost na internetu?!
Svako može da bude meta govora mržnje. Takvi govori mogu da budu usmjereni protiv pojedinaca ili čitavih grupa.
Govor mržnje na internetu
