Glasna manjina

Vrijeme čitanja: minute
Kada ljudi oblikuju mišljenje, vole se prikloniti većini. To je fenomen koji je već dugo poznat.
Novina je da društvene mreže koriste taj fenomen i time značajno pridonose oblikovanju mišljenja. Tako je moguće da mišljenje pojedinaca pametnim umrežavanjem i čestim objavljivanjem ili korištenjem takozvanih botova izazove čitav pokret na društvenim mrežama. Stoga je sve važnije promišljati i kritički propitivati sadržaj na internetu.
Primjer oblikovanja mišljenja: iluzija većine

Istraživanja pokazuju da je često samo iluzija ono što ljudi u društvenim mrežama percipiraju kao većinu. Američka znanstvenica Kristina Lerman sa Sveučilišta Južne Kalifornije došla je do iznenađujućih spoznaja: korištenjem društvenih mreža poput Facebooka ili Twittera razvili su se sasvim novi oblici utjecaja na mišljenje. To ilustrira na sljedećem primjeru:

Bild

Prikazanih 14 ikona u gornjem grafu predstavlja 14 ljudi aktivnih na društvenim mrežama. Tri osobe označene narančastom bojom predstavljaju mišljenje koje odstupa od mišljenja osoba označenih sivom bojom. Stoga je to mišljenje koje zastupa samo manjina (3 od 14 osoba). Međutim, narančasti čvorovi - za razliku od sivih - vrlo su aktivni. Umreženi su s mnogim drugim čvorovima.

Što oni češće objavljuju svoje mišljenje o nekoj temi, to se više svi njihovi "prijatelji" susreću s tim. Ako su k tome, kao što se vidi na slici, sive osobe manje aktivne i sprijateljene s više narančastih nego sivih osoba, one su pod iluzijom da je mišljenje osoba označenih narančastom bojom dominantno mišljene većine. Druge su ga osobe sklone usvojiti - čak i ako je to samo mišljenje manjine.

Važni pojmovi na tu temu

U aktualnim raspravama o oblikovanju mišljenja još se mogu naći drugi važni pojmovi koji su već duže vremena poznati iz ispitivanja javnog mijenja i ispitivanja o medijskom utjecaju.

Takozvano postavljanje dnevnopolitičkog reda donosi teme u javnu svijest kako bi se o njima raspravljalo u široj javnosti. Kao teorija nastala 1972. godine, odnosi se na prevladavajuće masovne medije koji eksplicitno odabiru određene teme. Prikazane teme i tobožnja stvarnost prema toj teoriji predstavljaju samo dio objektivne stvarnosti. Novinari se pritom ponašaju kao vratari koji od određene teme ili događaja tek stvaraju vijest.

Koristeći takvo postavljanje dnevnopolitičkog reda, mediji i novinari snažno utječu na oblikovanje javnog mnijenja. Iako ne određuju ono što ljudi misle o nečemu, oni određuju o kojim se stvarima stvara mišljenje. Pojavom interneta i društvenih mreža osim novinara sada brojni drugi igrači mogu preuzeti ulogu vratara.
Preko društvenih mreža ideje razmjenjujemo prije svega s istomišljenicima. Stoga često na određene izjave čujemo vrlo slične odgovore ili odobravanja koja višestruko odzvanjaju kao eho. To može pomutiti pogled na istinu i utjecati na razmišljanje cijelih skupina. Zbog toga se efekt eho-komore često koristi za objašnjenje širenja teorija zavjere ili lažnih vijesti.
Engleski pojam "fake news" znači lažne vijesti. Takve "vijesti" često su izmišljene. Time se primjerice nekoga želi prikazati u lošem svjetlu. Takve se lažne vijesti na internetu mogu proširiti brzo, osobito putem društvenih mreža. Stoga je još važnije uvijek se zapitati odakle dolaze informacija i jesu li one istinite.
Sve aktivnosti na internetu analiziraju se pomoću algoritama: što korisnik čita, koje web stranice posjećuje, kada i koliko često, što mu se sviđa, itd. Stoga tražilice i društvene mreže kao što su Facebook, svojim korisnicima ne pokazuju iste informacije, već one koje su povezane s individualnim obilježjima i osobnim interesima dotičnog korisnika i informacije koje su individualno usklađene s njegovom sredinom. Rezultat toga je da u okviru društvenih mreža dobivate unaprijed filtrirane sadržaje koji odgovaraju vlastitom profilu. Drugačije informacije i mišljenja stoga se prikazuju rijetko ili se uopće više ne prikazuju.
Teorija spirale šutnje iz 1970-ih godina još je uvijek jedan od najvažnijih pojmova u istraživanju nastajanja i širenja javnog mnijenja. Prema toj teoriji spremnost ljudi da javno negoduju o javno raspravljenoj temi postaje manja što jače njihovo mišljenje odstupa od mišljenja većine.

Studija istraživačkog centra Pew (2014) mehanizam spirale tišine vidi također i u društvenim mrežama. Njihova se procjena temelju na anketi od oko 1800 korisnika društvenih mreža na temu novinarskih otkrića o prisluškivanju obavještajne agencije NSA. Samo 42% ispitanika bilo je spremno objaviti svoje mišljenje o tome na društvenim mrežama, dok je njih 86% bilo spremno za diskusiju na tu temu koja bi se odvijala izvan interneta. Istraživači su zaključili da čak i društvene mreže i njihovo jednostavno umrežavanje sa istomišljenicima ne potiču ljude da se izražavaju svoje odstupajuće mišljenje o nekoj temi.
Social Bots (od engleskog izraza za robot) označava male samooptimirajuće računalne programe koji oponašaju ljudsko ponašanje. Pretvaraju se da to čine u okviru stvarnih korisničkih računa. "Inteligencija" društvenih botova sastoji se od pokušaja da razumiju sadržaj kako bi pokazali maksimalno moguću autentičnu "ljudsku" reakciju. Socijalni se botovi ne mogu uvijek prepoznati kao takvi. Stoga oni ponekad u vrlo kratkom vremenu mogu postići širok doseg u distribuciji svog sadržaja.
Pročitajte više u dosjeu „Oblikovanje mišljenja“
/mediabase/img/4333.jpg Društveni mediji mogu utjecati na osobne stavove i mišljenje djece i adolescenata. Digitalni kreatori mišljenja
/mediabase/img/4349.jpg Pogotovo preko društvenih mreža šire se ne samo korisne, već i brojne neistinite informacije. Činjenice, činjenice, neistine, činjenice

U razgovoru s Markusom Beckedahlom

Bot ili nije bot?

Podijeli članak

Proslijedi članak jednim klikom!
Podijeli